Uloga separacije – individuacije u odnosu roditeljskoga prihvaćanja – odbacivanja i psihološke prilagodbe u razdoblju prijelaza u odraslost

Autor(i)

  • Klara Saganić Sveučilište u Zagrebu, Fakultet hrvatskih studija, Odsjek za psihologiju, Zagreb, Hrvatska
  • Sanja Smojver-Ažić Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za psihologiju, Rijeka, Hrvatska
  • Mihaela Večerin Kutak za tebe, obrt za savjetovanje i edukaciju, Zagreb, Hrvatska

Ključne riječi:

roditeljsko prihvaćanje – odbacivanje, teorija IPAR, psihološka prilagodba, prijelaz u odraslost, separacija – individuacija

Sažetak

Prethodna istraživanja ukazuju na negativne učinke percipiranoga roditeljskog odbacivanja u djetinjstvu na psihološku prilagodbu u prijelazu u odraslost. U kontekstu teorije interpersonalnoga prihvaćanja – odbacivanja (teorije IPAR) kao mogući zaštitni faktor predložen je diferencirani pojam o sebi. S obzirom na to da je riječ o ishodu koji je rezultat uspješne sekundarne separacije – individuacije, cilj je ovoga istraživanja bio ispitati je li separacija – individuacija moderator u odnosu roditeljskoga prihvaćanja – odbacivanja i psihološke prilagodbe u prijelazu u odraslost. Budući da i sam proces separacije – individuacije može biti narušen zbog lošega odnosa s roditeljima u djetinjstvu, ispitana je i moguća medijacijska uloga toga konstrukta u odnosu roditeljskoga odbacivanja i psihološke prilagodbe. U istraživanju su analizirani odgovori 169 sudionica u dobi od 18 do 27 godina (M = 21.87) prikupljeni online upitnikom. Korišteni su sljedeći instrumenti: Upitnik roditeljskoga prihvaćanja – odbacivanja (Rohner i Ali, 2020), Upitnik psihološke prilagodbe (Rohner i Ali, 2020) i Upitnik separacije – individuacije za adolescente (Smojver-Ažić, 1998). Utvrđeno je da samo jedna dimenzija separacije – individuacije (sputanost zbog roditeljske kontrole) djeluje kao zaštitni faktor, odnosno ublažava negativne efekte percipiranoga majčina odbacivanja u djetinjstvu na trenutnu psihološku prilagodbu. Tri dimenzije separacije – individuacije (sputanost zbog roditeljske kontrole, negiranje potrebe za drugima i zdrava nezavisnost) značajni su medijatori u odnosu roditeljskoga odbacivanja i psihološke prilagodbe. Također, očevo odbacivanje ima značajan izravan doprinos lošoj psihološkoj prilagodbi. Dobiveni rezultati proširuju spoznaje o važnosti odnosa s roditeljima u djetinjstvu, kao i ishoda procesa separacije – individuacije, za uspješnu psihološku prilagodbu u prijelazu u odraslost. 

##submission.downloads##

Objavljeno

2024-12-13

Broj časopisa

Rubrika

Articles