Problemi samoregulacije u agresiji s obzirom na oblik i funkciju u kojoj se pojavljuje

Sažetak

Uloga samoregulacije u agresiji uobičajeno se proučavala zanemarivanjem višedimenzionalne prirode agresije koja razlikuje oblike (otvorena nasuprot relacijskoj) i funkcije (proaktivna nasuprot reaktivnoj) agresije. Osim toga, zanemarivan je doprinos dvaju vidova samoregulacije (voljna I reaktivna kontrola) u regulaciji agresije. Dosadašnja  istraživanja sugeriraju da samo reaktivno agresivna djeca imaju nisku voljnu kontrolu jer je njihova agresija posljedica nedovoljne inhibicije agresivnih impulsa. S druge se strane sugerira da proaktivno agresivna djeca nemaju probleme u voljnoj kontroli jer se proaktivna agresija opisuje kao unaprijed smišljeno ponašanje koje je vođeno instrumentalnim ciljevima. Međutim, konceptualizacija proaktivne agresije kao planirane agresije s predumišljajem nije održiva jer je proaktivna agresija povezana s reaktivnom nedovoljnom kontrolom, što predstavlja impulzivnost. U ovome se radu pregledom recentnih istraživanja analizira taj problem te se sugerira da su svi tipovi agresije povezani s nedovoljnom voljnom kontrolom. Istraživanja sugeriraju da su tipovi agresije s obzirom na oblik i funkciju povezani s različitim aspektima impulzivnosti. Nadalje, djeca koja imaju reaktivnu pretjeranu kontrolu mogu putem bihevioralne inhibicije umanjiti svoju agresiju. Budućim bi se istraživanjima trebalo utvrditi koji su oblici i funkcije agresije povezani s niskom reaktivnom pretjeranom kontrolom, tj. s niskom bihevioralnom inhibicijom. Kod djece čija je agresija posljedica slabe reaktivne kontrole potrebno je razviti voljnu kontrolu da bi se inhibiralo agresivno ponašanje. Predložene su intervencije za učvršćivanje samoregulacije u tipovima agresije s obzirom na oblik i funkciju u kojima se pojavljuju.