Kritički osvrt na konceptualne i metodološke probleme u istraživanjima evolucije socijalne kognicije na primjeru kooperativnoga rješavanja problema

Sažetak

Jedno je od glavnih istraživačkih područja u socijalnoj kogniciji životinja kooperativno rješavanje problema, tj. kognicija kod međusobne suradnje životinja. Smatra se da je socijalna kognicija evoluirala zbog zahtjeva koje donosi život u grupama i često se drži adaptacijom za takav život. Analiza socijalnoga učenja, drugoga istraživačkog područja unutar socijalne kognicije, pokazala je da je ta pretpostavka u literaturi prouzročila dva problema. Prvo, postoji pristranost prema testiranju socijalnih vrsta, i drugo, postoji a priori pretpostavka da je socijalno učenje kvalitativno drugačije od individualnoga. Ta dva problema nisu nužno ograničena na socijalno učenje, nego mogu biti prisutna i u drugim poljima unutar istraživanja socijalne kognicije. Primjena slične analize na kooperativno rješavanje problema ukazuje da i u tome području postoje oba problema. Prvo, empirijska se istraživanja provode ponajprije na vrstama koje su socijalne i na onima koje pokazuju kooperativna ponašanja u divljini. Drugo, pretpostavka da se kooperativno rješavanje problema temelji na specifično socijalnim kognitivnim sposobnostima implicirana je u velikome dijelu literature. Moguće je da je to rezultat miješanja različitih komponenti unutar kognitivnoga procesa: koja je informacija potrebna za uspješnu kooperaciju i kako se ta informacija stječe. Dok prva komponenta mora uključivati informaciju o drugome pojedincu, ne postoji indikacija da se druga komponenta mora razlikovati od već poznatih, općenamjenskih mehanizama. Ta dva problema sprečavaju sistematsko ispitivanje razlika između vrsta i ometaju istraživanje evolucije kooperativnoga rješavanja problema.