Imperativ izvrsnosti u roditeljskoj ulozi kao prediktor sagorijevanja u roditeljstvu

Sažetak

Istraživanja uspješne prilagodbe roditelja u roditeljskoj ulozi sve su mnogobrojnija, no još uvijek nije dovoljno razjašnjena uloga perfekcionizma u roditeljstvu u prilagodbiroditelja roditeljskoj ulozi te u sagorijevanju u roditeljstvu. Perfekcionizam u roditeljstvu očituje se u sklonosti roditelja postavljanju iznimno visokih standarda postignuća praćenih izrazitom samokritičnošću i pretjeranom motivacijom da se bude savršen roditelj. Neki roditelji sami sebi postavljaju visoke standarde u nastojanju da se savršeno brinu o djeci (Snell isur., 2005), drugi se pak usredotočuju na svoju djecu i očekuju savršenstvo od njih (Piotrowski, 2020). Cilj je ovoga istraživanja ispitati doprinos sociodemografskih varijabli (dob roditelja, obrazovanje, materijalni status obitelji, dob i broj djece) i različitih oblika perfekcionizma u roditeljstvu (samoorijentirani perfekcionizam, perfekcionističke brige i perfekcionizamusmjeren na djecu) objašnjenju sagorijevanja u roditeljstvu. Podaci su prikupljeni na prigodnome uzorku od 140 majki prosječne dobi 36 godina (M = 35.66, SD = 4.68) čija su djeca u razdoblju djetinjstva (M = 6.12, SD = 3.03). Rezultati hijerarhijskih regresijskih analiza pokazuju da su značajni prediktori sagorijevanja u roditeljstvu perfekcionizam usmjeren na djecu (neusklađenost) i perfekcionističke brige. Naime, naglašena neusklađenost između roditeljskih očekivanja i dječjih ostvarenja tih očekivanja te perfekcionističke brige koje odražavaju istaknutu zabrinutost zbog pogrešaka i sumnju u vlastite roditeljske postupke značajno doprinose objašnjenju roditeljskoga sagorijevanja majki.