Ranija su istraživanja pokazala da individualni i socijalni čimbenici mogu moderirati odnos između atribucija kontrole, emocija i pomaganja. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati odnos između atribucija, emocija i pomagačkih namjera u hrvatskome akademskom okruženju te provjeriti moderiraju li taj odnos neke karakteristike pomagača (sudionikovo studijsko usmjerenje, osobno izostajanje s nastave te navika vođenja bilješki na predavanjima). Proveden je eksperiment s vinjetama koje su opisivale studenta koji želi posuditi bilješke s predavanja. Sudionici su također procijenili u kojoj su mjeri izostajali s nastave prošli semestar te koliko često imaju vlastite bilješke s predavanja. Podaci su prikupljeni od 298 studenata s triju fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iako su hrvatski studenti općenito pokazali visoku spremnost za pružanje pomoći kolegi te je kontrola uzroka potrebne pomoći imala slab učinak na pomagačke namjere, dobiveni su rezultati u skladu s atribucijskim modelom. Međutim, rezultati također ukazuju na to da neke karakteristike studenata mogu moderirati odnos između atribucija kontrole, emocija i pomaganja. Indirektni učinak kontrole na pomagačke namjere preko pobuđenoga suosjećanja bio je slabiji kod sudionika koji često izostaju s nastave te onih koji rijetko imaju vlastite bilješke s predavanja.
