Temeljni mehanizmi promjene kod motivacijskoga intervjua: Razlikovanje učinaka relacijskih i tehničkih elemenata

Sažetak

U ovome je eksperimentu korišten tzv. pristup rastavljanja da bi se ispitali mehanizmi promjene u motivacijskome intervjuu (MI). Sedamdeset i dva studenta preddiplomskoga studija koja su se nalazila u gornjih 35 percentila na osobini ljutnje nasumično su raspoređena u sljedeće skupine: potpuni MI (PMI), relacijski MI (RMI) ili psihoedukacija. Svaki se sudionik individualno sastao s eksperimentatorom (terapeutom) na jednoj seansi u trajanju od 30 do 45 minuta da bi razgovarao o svojoj ljutnji. U uvjetu potpunoga MI-ja korišteni su relacijski i tehnički elementi da bi se potaknuo razgovor o promjeni, dok je u uvjetu relacijskoga MI-ja naglasak bio na relacijskim i suportivnim elementima. U uvjetima psihoedukacije fokus je stavljen na podučavanje o komponentama ljutnje. Sudionici su zatim zamoljeni da tijekom sljedećega tjedna putem interneta koriste dnevnu vježbu dubokoga disanja. Rezultati su pokazali da su sudionici u obama uvjetima motivacijskoga intervjua iskazivali više govora o promjeni (engl. change talk) u odnosu na grupu koja je sudjelovala u psihoedukaciji. Nezavisne procjene seansi pokazale su da se, unatoč pokušaju eliminacije tehničkih elemenata u uvjetu relacijskoga MI-ja, uvjeti PMI-ja i RMI-ja nisu razlikovali u terapeutovu prihvaćanju, empatiji, usmjeravanju, podršci autonomije i suradnji. Također, nije dobiven efekt grupe na pokretanje vježbe dubokoga disanja. Ti rezultati pokazuju da je teško odvojiti relacijske od tehničkih elemenata u MI-ju i prema tome identificirati temeljne mehanizme promjene.