Analiza strukture Skale samostigmatizacije kod mucanja i povezanost samostigmatizacije s osobinama ličnosti

Sažetak

Osobe koje mucaju (OKM), osim s govornima, susreću se i sa psihičkim poteškoćama koje mogu biti povezane s reakcijama okoline na mucanje i s internalizacijom negativnih vjerovanja. Skala samostigmatizacije kod mucanja (4S) mjeri svjesnost o stigmatizirajućim stavovima/stereotipima prema OKM-ima, slaganje s njima te primjenu stigme u vlastitome životu. Prethodna su istraživanja pokazala da su sva tri aspekta samostigmatizacije povezana s negativnim psihološkim ishodima poput anksioznosti i depresivnosti. U ovome je radu cilj bio istražiti strukturu Skale 4S i povezanost samostigmatizacije s ekstraverzijom, emocionalnom stabilnošću, savjesnošću, ugodnošću, intelektom i perfekcionizmom. Istraživanje je provedeno online-upitnikom te je u završnu analizu uključeno 135 OKM-a (46.7 % žena), dobnoga raspona 18 – 69 godina. Eksploratorna faktorska analiza pokazala je složeniju strukturu Skale 4S nego prethodna istraživanja. Svjesnost se podijelila na tri faktora: a) što sudionik misli da većina ljudi vjeruje o osobinama OKM-a (Svjesnost – osobine), b) kako se većina ljudi osjeća kada razgovara s OKM--om (Svjesnost – emocije drugih) i c) da većina ljudi vjeruje kako bi se OKM-i trebali ponašati (Svjesnost – ponašanje). Četvrti faktor reflektirao je Slaganje sa stereotipima, dok su se dva faktora Primjene odnosila na to a) kako se OKM osjeća (Primjena – emocije) i b) što se OKM ustručava raditi (Primjena – ponašanje) zato što muca. Regresijske analize pokazale su da je ekstraverzija povezana s nižim Slaganjem i općenito s nižom Primjenom, a emocionalna stabilnost s nižom Primjenom – emocijama. Ti nalazi ukazuju na moguću zaštitnu ulogu nekih osobina ličnosti za razvitak samostigmatizacije kod mucanja.