Subjektivna dobrobit i osobine ličnosti: Povezanost na fenotipskoj i etiološkoj razini

Sažetak

Subjektivna dobrobit često je ispitivan konstrukt u psihološkim istraživanjima, a njegova popularnost sve više raste tijekom posljednjih tridesetak godina. Definira se kao spoj kognitivne evaluacije života i afektivnih tendencija. Međutim, u literaturi postoje određene nekonzistentnosti i razlike u njezinoj operacionalizaciji koje će se opisati u ovome radu. Nakon upoznavanja s konstruktom ovaj pregledni rad fokusirat će se na dva osnovna cilja. Za početak, predstavit će se dosadašnja saznanja o izvorima individualnih razlika u subjektivnoj dobrobiti na temelju istraživanja koja su koristila bihevioralno-genetičku metodologiju. Rezultati tih studija upućuju na umjerenu heritabilnost subjektivne dobrobiti koja se kreće u rasponu od 30 do 40 %. Glavni fokus zatim će biti na prikazivanju povezanosti subjektivne dobrobiti s osobinama ličnosti. Prvo će se predstaviti nalazi istraživanja na razini fenotipske povezanosti koji ukazuju na snažnu povezanost subjektivne dobrobiti s neuroticizmom, ekstraverzijom te u nešto manjoj mjeri sa savjesnošću. Te fenotipske korelacije u konačnici će se protumačiti iz bihevioralno-genetičke perspektive, odnosno prikazom nalaza istraživanja koja su se bavila ispitivanjem etiologije koja stoji u podlozi navedenih korelacija. Istraživanja jasno upućuju na preklapanje genske varijance između subjektivne dobrobiti i osobina ličnosti, a upitnim ostaje postoji li genski efekt subjektivne dobrobiti koji je nezavisan od ličnosti.