Odnos ciljeva postignuća, strategija učenja i ocjena u srednjoškolskoj nastavi fizike

Sažetak

Cilj istraživanja bio je provjeriti odnos ciljeva postignuća, strategija učenja i ocjena u srednjoškolskoj nastavi fizike. Ciljevi postignuća predstavljaju važan motivacijski konstrukt koji je razvijen u okviru teorija samoreguliranog učenja te se dovode u vezu s različitim obrazovnim ishodima kao što su strategije učenja i ocjene. Istraživanje je provedeno na 208 učenika drugog i trećeg razreda općega gimnazijskog usmjerenja. U svrhu ispitivanja ciljeva postignuća i strategija učenja korišteni su Upitnik ciljeva postignuća (Elliot i McGregor, 2001), koji se sastoji od 12 čestica i mjeri četiri cilja postignuća: ovladavanje uključivanjem, ovladavanje izbjegavanjem, izvedbu uključivanjem i izvedbu izbjegavanjem, te Skala strategija učenja (Lončarić, 2014), koja se sastoji od 39 čestica i mjeri tri supskale strategija učenja: ciklus (meta)kognitivne kontrole, dubinsko kognitivno procesiranje i površinsko kognitivno procesiranje. Mjera uspjeha u fizici bila je ocjena na kraju prethodnog razreda. Pretpostavljeni su odnosi među varijablama testirani metodom analize traga unutar strukturalnog modeliranja. Istraživanje je pokazalo da ciljevi postignuća značajno predviđaju obrazovne ishode u nastavi fizike (strategije učenja i ocjene) te da su se pretpostavljeni odnosi, koji se temelje na ranije provedenim istraživanjima, u velikoj mjeri potvrdili. Ciljevi postignuća s tendencijom uključivanja imaju značajan pozitivan efekt na poželjne obrazovne ishode. Ciljevi postignuća s tendencijom izbjegavanja pozitivno su povezane s površinskim procesiranjem. Rezultati su potvrdili i posredujući učinak strategija učenja u odnosu ciljeva postignuća na ovladavanje uključivanjem i ocjena iz fizike. Ovo istraživanje naglašava potrebu za usmjeravanjem učenika na učenje radi stjecanja znanja i kompetencija te potrebu za poticanjem korištenja metakognitivnih strategija. Istraživanje, također, upućuje na moguće nedostatke obrazovnog sustava, kao što je nepostojanje značajnog efekta dubinskoga kognitivnog procesiranja na ocjene iz fizike, što pretpostavlja potrebu i važnost daljnjeg istraživanja u ovom području.