Biciklirati ili ne? Primjena Teorije planiranog ponašanja u predviđanju učestalosti korištenja bicikla među studentima u Zagrebu

Sažetak

Smanjeno bi korištenje motoriziranih prijevoznih sredstava imalo brojne pozitivne efekte na okoliš i kvalitetu života općenito. Istraživanja koja će osigurati bolje razumijevanje onih faktora koji utječu na izbor prijevoznog sredstva mogu pomoći pri kreiranju kampanja kojima će se ljude poticati na korištenje ekološki prihvatljivijih oblika prijevoza. Glavni je cilj istraživanja provedenog među studentima u Zagrebu bio ispitati primjenjivost Teorije planiranog ponašanja (TPP), uz osobnu normu, za predviđanje učestalosti korištenja bicikla kao osnovnoga prijevoznog sredstva za dolazak na fakultet. U istraživanju je sudjelovalo 712 studenata Sveučilišta u Zagrebu, koji su ispunili upitnik on line. Prema rezultatima istraživanja studenti za dolazak na fakultete najčešće koriste sredstva javnoga prijevoza, dok je bicikl drugo najčešće korišteno prijevozno sredstvo. Učestalost korištenja bicikla ovisi o udaljenosti između mjesta stanovanja i fakulteta. Kako se povećava udaljenost između mjesta stanovanja i fakulteta, tako raste učestalost korištenja bicikla, do određene udaljenosti. Kod udaljenosti od 2 do 5 km dolazi do pada u učestalosti korištenja bicikla kao osnovnoga prijevoznog sredstva za dolazak na fakultet. Bicikl se najrjeđe koristi kada udaljenost iznosi više od 10 km. Sve su se komponente teorije TPP pokazale značajnim prediktorima i objašnjavaju 55% varijance u namjeri korištenja bicikla kao prijevoznog sredstva. Dodavanjem osobne norme komponentama teorije TPP dolazi do malog, ali značajnog povećanja objašnjenja varijance (dodatnih 2%), međutim osobna norma bila je najlošiji prediktor. U radu se raspravlja o praktičnim i teorijskim implikacijama rezultata.