Odnos između traume u djetinjstvu, interpersonalne ovisnosti i relacijske agresije

Sažetak

Rana izloženost zlostavljanju i traumatskim iskustvima može pridonijeti razvoju negativnih interpersonalnih odnosa i agresivnih obrazaca ponašanja u odrasloj dobi. Trauma u djetinjstvu smatra se jednom od temeljnih psihosocijalnih varijabli koje predviđaju relacijsku agresiju. Perspektive teorije privrženosti i shema terapije sugeriraju da takva rana iskustva mogu dovesti do stvaranja ovisničkih odnosa s drugima, što rezultira pojavom relacijski agresivnih ponašanja. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati pretpostavljene odnose između traume u djetinjstvu, relacijske agresije i interpersonalne ovisnosti. Medijacijske su analize provedene primjenom statističkoga alata PROCESS Macro (Model 4) uz 5000 bootstrap ponavljanja uzorkovanja. U istraživanju je sudjelovalo 696 studenata (505 žena i 191 muškarac) u dobi od 18 do 49 godina (M = 21.86). Analize su pokazale značajne pozitivne povezanosti između traume u djetinjstvu, interpersonalne ovisnosti i relacijske agresije. Nadalje, utvrđeno je da interpersonalna ovisnost ima značajnu medijacijsku ulogu u odnosu između traume u djetinjstvu i relacijske agresije. Trauma u djetinjstvu objašnjavala je približno 2 % varijance relacijske agresije, dok je cjelokupni medijacijski model objašnjavao 3 % varijance, što upućuje na male veličine učinka. Nalazi ovoga istraživanja pokazuju da je trauma u djetinjstvu statistički značajno povezana s relacijskom agresijom te da ta povezanost može biti djelomično posredovana interpersonalnom ovisnošću. Stoga interpersonalna ovisnost može biti relevantan relacijski čimbenik koji treba uzeti u obzir pri razumijevanju relacijske agresije kod osoba s traumatskim iskustvima u djetinjstvu.