Metodološki izazovi u istraživanjima međugrupne prijetnje: smjernice za buduća istraživanja

Sažetak

Bogat istraživački korpus percepcije međugrupne prijetnje pokazatelj je njezine bitne uloge u dinamici međugrupnih odnosa. Međutim, percepcija prijetnje kao glavni uzrok predrasuda i nepoželjnih međugrupnih ishoda sistematično se počela istraživati tek pojavom teorije međugrupne prijetnje u okviru koje su integrirane postavke ranijih relevantnih teorija. Ovaj rad ima nekoliko ciljeva od kojih je prvi pružiti kritički osvrt na konceptualizaciju konstrukta međugrupne prijetnje kako ga određuje teorija međugrupne prijetnje. U okviru toga bavimo se pitanjem definiranja različitih tipova prijetnje i potrebom za revizijom prvotnoga modela, a potom i složenošću koju u istraživanja unose recipročnost i dinamičnost konstrukata u modelu. Drugi je cilj ukazati na poteškoće povezane s mjerenjem međugrupne prijetnje kojima se bavimo kroz prikaz eksperimentalnih i korelacijskih istraživanja međugrupne prijetnje. U okviru toga te da bismo upoznali druge istraživače s mogućnostima različitih metodoloških pristupa, ukazujemo na njihove prednosti i ograničenja, donosimo pregled dosad provedenih istraživanja te povezujemo njihove znanstvene i praktične doprinose. Teorija naglašava važnu ulogu kontekstualnih specifičnosti pri procjeni važnosti različitih tipova prijetnje, što ponekad dovodi do neujednačenosti u njihovim nazivljima te u radu ističemo i kako to može biti metodološki izazov. Konačno, baveći se metodološkim izazovima i neriješenim pitanjima u istraživanjima međugrupne prijetnje, treći nam je cilj bio ponuditi i potencijalna rješenja postojećih problema te dati smjernice za buduća istraživanja.