Rad od kuće kao nužan, ali neuobičajen oblik rada: slučaj hrvatskih radnika tijekom pandemije bolesti COVID-19

Sažetak

Istražili smo odrednice psihološkoga doživljaja rada od kuće u „dvostruko” specifičnome kontekstu obveznoga rada od kuće tijekom razdoblja prisilnoga zatvaranja zbog pandemije bolesti COVID-19 u Hrvatskoj, zemlji u kojoj je rad od kuće bio vrlo neuobičajen tip rada. U dvjema studijama, koristeći nacionalno reprezentativan i prigodan uzorak, ispitali smo predviđaju li radni i osobni zahtjevi/resursi ravnotežu između poslovnoga i privatnog života (RPPŽ), radnu uspješnost i dobrobit zaposlenih u Hrvatskoj koji su radili od kuće tijekom zatvaranja. Naša sveobuhvatna operacionalizacija RPPŽ-a uključivala je konflikt između posla i obitelji te obitelji i posla, vremensku strukturu radnih dana i psihološko odvajanje od posla. Obje su studije pokazale da je RPPŽ, a osobito vremenska struktura, važan za radnu uspješnost i dobrobit te da obveze povezane s brigom o djeci djeluju kao osobni zahtjev koji smanjuje RPPŽ. Druga je studija pokazala da su obveze povezane s brigom o djeci povezane s nižom radnom uspješnošću i dobrobiti putem smanjenoga RPPŽ-a te da savjesnost, emocionalna stabilnost i autonomija djeluju kao resursi koji pridonose RPPŽ-u, radnoj uspješnosti i dobrobiti. Smatramo da ti nalazi imaju važne implikacije za organizaciju rada u okolnostima kada je rad od kuće nužan, ali neuobičajen oblik rada, kao što je to slučaj tijekom iznenadnih globalnih ili lokalnih kriza.