Odnos akademske prokrastinacije, samoučinkovitosti, stresa, anksioznosti i depresivnosti kod hrvatskih studenata

Sažetak

U posljednje se vrijeme sve češće primjećuje sklonost učenika i studenata da važne obveze odgađaju do trenutka kada ih više nije moguće izbjeći. Uspješnost izvršavanja zadataka, mentalno zdravlje i opća kvaliteta života samo su neki od aspekata ukupne dobrobiti pojedinca na koje prokrastinacija negativno utječe. Ipak, neka istraživanja upućuju na to da odnosi među akademskom prokrastinacijom i čimbenicima poput samoučinkovitosti, depresivnosti, anksioznosti i stresa još uvijek nisu u potpunosti razjašnjeni. Shodno tomu, ključno je dodatno istražiti navedena područja da bi se unaprijedilo teorijsko razumijevanje i razvile učinkovite praktične intervencije s jasno definiranim ciljevima. Cilj je ovoga istraživanja bio ispitati odnose prokrastinacije, samoučinkovitosti, stresa, anksioznosti i depresivnosti na uzorku studenata s područja Republike Hrvatske. U istraživanju je sudjelovao 931 student, od čega 819 (88 %) žena i 112 (12 %) muškaraca. Sudionici su ispunjavali Upitnik sociodemografskih podataka, Tuckmanovu skalu prokrastinacije, Skalu akademske samoučinkovitosti i Skalu depresivnosti, anksioznosti i stresa. Za statističku obradu podataka korištena je analiza traga kojom je utvrđeno da studenti koji više prokrastiniraju svoju samoučinkovitost procjenjuju nižom te doživljavaju više stresa, kao i simptoma anksioznosti i depresije. Također, studenti koji svoju samoučinkovitost procjenjuju višom doživljavaju manje stresa te simptoma anksioznosti i depresije. Usto, utvrđeno je da, za razliku od dobi, prosjek ocjena i stres izravno doprinose objašnjenju varijance prokrastinacije, dok prosjek ocjena, stres i dob neizravno doprinose objašnjenju varijance prokrastinacije preko samoučinkovitosti. Jednak je obrazac rezultata bio prisutan i kod anksioznosti i depresivnosti.