Otpornost i istraživanje katastrofa: Definicije, mjerenje i preporuke za buduća istraživanja

Sažetak

Katastrofe predstavljaju značajnu prijetnju dugoročnom blagostanju pojedinaca, zajednice i društava. Stoga je proučavanje otpornosti, koja se definira kao proces održavanja i oporavka psihološkog blagostanja nakon nedaća, ključno za pripremu i ublažavanje posljedica katastrofa. Ciljevi su ovoga rada sažeti povijesni kontekst istraživanja otpornosti, opisati ključne koncepte, raspraviti sadašnje mjerne pristupe i predložiti buduće smjerove istraživanja. Ključne odrednice otpornosti – rizik, pozitivna prilagodba i resursi – opisani su s naglaskom na studije odraslih pogođenih katastrofama. Ovaj pregledni rad pokazuje da su dosadašnja istraživanja uglavnom bila usmjerena na pronalaženje individualnih osobina koje predviđaju odsutnost psihopatologije ili simptoma poremećaja mentalnog zdravlja, dok su druge vrste resursa ili dinamični odnosi između ključnih odrednica otpornosti zanemareni. Buduća bi se istraživanja trebala usmjeriti na uključivanje više mjernih točaka, uzoraka izloženih visokom i niskom riziku, dugoročno praćenje te obuhvatniji pogled na psihološku dobrobit i potencijalne resurse.