Razlike u ljubomori između muškaraca i žena: provjera evolucijske hipoteze i hipoteze uvjerenja

Abstract

Prirodnim su se odabirom razvili različiti psihološki mehanizmi koji su našim precima olakšavali preživljavanje i reprodukciju. Jedan je od tih mehanizama i ljubomora, čija je funkcija zadržavanje partnera. Evolucijski psiholozi pretpostavljaju da je sigurnost u očinstvo jedan od najvažnijih problema s kojim su se susretali muški preci. Zbog toga su muškarci osjetljiviji na seksualnu nevjeru partnerice. S druge strane, žene su izložene većem riziku da će ih muškarci napustiti zbog čega one gube njihove resurse. Stoga su žene osjetljivije na emocionalnu nevjeru. Međutim, još uvijek postoje teorijske nesuglasice u istraživanjima razlika u ljubomori među spolovima. Jedna je od njih vezana uz tzv. hipotezu uvjerenja, prema kojoj je stav o međuzavisnosti nevjera medijator varijabla. Stoga je cilj ovoga istraživanja, u kojem su sudjelovala 104 sudionika, bio ispitati jesu li razlike u ljubomori kod muškaraca i žena u skladu s postavkama evolucijske hipoteze i hipoteze uvjerenja.Korištena je metoda prisilnog izbora tijekom koje sudionici odabiru seksualnu ili emocionalnu nevjeru kao onu koja izaziva veći stupanj ljubomore te onu koju bi prije oprostili nevjernom partneru. Uz to, prikupljeni su podaci o stavovima sudionika o međuzavisnosti nevjera.Dobiveni rezultati pokazuju da su žene ljubomornije na emocionalnu dok su muškarci ljubomorniji na seksualnu nevjeru. Utvrđeno je da je spol jedini značajan prediktor ljubomore. Međutim, rezultati dobiveni ispitivanjem opraštanja nevjere ne potvrđuju evolucijsku hipotezu. Prediktor je opraštanja nevjere stav sudionika o međuzavisnosti nevjere, što navodi na zaključak da su u osnovi ljubomore i oprosta nevjere različiti mehanizmi.