U radu se daju rezultati istraživanja kojim smo primjenom kombinirane transverzalne i longitudinalne metodologije željeli utvrditi kako se u ranoj adolescenciji razvijaju samoregulacijski procesi postulirani modelom selekcije, optimizacije i kompenzacije Baltesa i suradnika (1990, 2002). Također, u istraživanju smo željeli provjeriti je li taj razvoj linearan i jednak za djecu različitog spola. Istraživanje je provedeno na učenicima od četvrtoga do osmoga razreda pet zagrebačkih osnovnih škola. U transverzalnom je dijelu istraživanja sudjelovalo 720 djece prosječne dobi 12.6 godina (52% djevojčica), a u longitudinalnom 382 djece koja su na početku istraživanja imala, u prosjeku, 11.2 godine (50% djevojčica). Praćeni su u tri točke mjerenja tijekom dvije godine. Kao mjera dvaju samoregulacijskih procesa, selekcije i restrukturiranja, korišten je Vinjetni upitnik samoregulacije, razvijen za potrebe ovoga istraživanja. Selekcija se odnosi na strategije odabira ciljeva, a restrukturiranje na korištenje unutarnjih i vanjskih resursa potrebnih za postizanje ciljeva. Rezultati analiza transverzalnih i longitudinalnih podataka konzistentno pokazuju da se selekcija i restrukturiranje smanjuju s dobi te da djevojčice postižu bolje rezultate od dječaka na skali restrukturiranja. Nadalje, utvrdili smo da se selekcija u ranoj adolescenciji smanjuje linearno, slijedeći slične putanje kod dječaka i djevojčica te tijekom cijelog ispitanog razdoblja. Restrukturiranje se smanjuje podjednako za dječake i djevojčice, ali je trend razvoja nelinearan – nakon smanjenja restrukturiranja od četvrtoga do šestoga razreda dolazi do stagnacije u sedmom te ponovnoga smanjenja u osmom razredu. Također, prikazali smo analizu konstruktne valjanosti vinjeta kao alternative upitničkoj mjeri samoregulacije.
